Razgovarali u Puli 25. lipnja 2011.
Aktivizam grupe mladih arhitekata iz Pule govori nam i uči nas da je arhitektonska djelatnost itekako važna komponenta današnjeg društva, da se bez nje ne može i ne smije razmatrati ni najmanji kvadrat gradskog prostora i krajobraza. Pula, kao povijesno ‘vojni grad’, ostavila nam je u nasljedstvo tisuće kvadrata vojarni austro-ugarske i jugoslavenske vojske. Imati toliki neiskorišteni prostor u samom gradu i kako ga ponuditi građanstvu bila je prva zadaća Pulske grupe. Plan im je proširiti svoje djelovanje na područje Hrvatske te Mediterana kao šireg interesa. Osnivajući arhitektonsku zadrugu Praksa, pokušavaju se prilagoditi nadolazećim turbulentnim vremenima arhitektonske prakse, posttranziciji i uvijek ‘gladnom’ liberalnom kapitalizmu.
ORIS: Zanimljivo je da ste za poprište intervjua izabrali Katarinu, napuštenu podmorničku vojnu bazu, u kojoj je rad Pulske grupe i započeo. Možete li opisati kako je sve krenulo i o čemu je bila riječ u projektu studentske radionice Katarina koja se zbila 2006. godine?
Pulska grupa: Tu su tri svjedoka kako je to krenulo. Sve je počelo kad smo bili još studenti, bilo nas je tek četvero. Podjednako smo razvijali interes za ova područja. Istodobno, kako je vojska počela napuštati ta područja, tako su se počeli pojavljivati interesi i u političkoj sferi i među investitorima, više ili manje realni. Naša je intencija bila – umjesto pukog protivljenja tim projektima, prije svega projektu Brijuni rivijera – pozvati vanjske stručnjake, suradnike, studente i prijatelje da predlože načine rada na tom području. I tako je organizirana radionica Katarina 06 na koju su bili pozvani studenti s tri fakulteta: Zagreba, Venecije i Ljubljane. U svibnju 2006. odradili smo tjedan dana radionice u kojoj su sudjelovali lokalni arhitekti, planeri, stručnjaci, građanstvo itd. Prethodila je i anketa, naravno, tako da je to bio jedan dosta opsežan rad koji smo napravili prije svega volonterski, vodio nas je entuzijazam. Na kraju, proizvod je sažet u knjizi Katarina 06 u izdanju UPI-2M.